уторак, 28. август 2012.

Guild Wars 2 je stigao!

        Znači jebote!

     Da, u subotu ujutru, u 6:00 po našem vremenu pušteni su u rad serveri za Guild Wars 2, za one igrače koji su pre-purchase igru. Zvanično je trebalo da igra krene u 9:00 po našem vremenu, ali je već ranije bilo najavljeno da će pustiti servere u rad nešto ranije, verovatno nešto kao pred-stress test. Ja sam u to vreme uveliko spavao, ustao sam negde oko 9:40 to jutro, ali sam zato pre 9 već uveliko bio ulogovan u igru :) No lajfer do srži!

      Oni koji su želeli da sebi pokupe neka "cool" imena za karaktere su to uradili, pričaju ljudi sa Benchmark foruma kažu da su već u 6:00:10 (da, 10 sekundi) mnoga imena bila zauzeta. Tu pre svega mislim na imena poznatih junaka iz stripova/filmova/knjiga i slično. Probao sam da napravim Asura karaktera koji će se zvati Yoda, jer me neodoljivo podsećaju Asure na Yodu, ali šta da radim. Verovatno se još sto hiljada ljudi setilo isto toga. 

     Sama ideja da konačno pravim heroja koga mi neće izbrisati za par dana/sati je poprilično bila uzbudljiva. Kao što sam pričao ranije, krenuo sam sa human mesmerom, ali sam odmah napravio i dodatna 4 karaktera, jer sam već otprilike znao koje ću karaktere igrati, a i za godinu dana ću dobiti poklončiće :). Barem je tako bilo u GW1. 

      Nisam znao odakle da krenem. Hteo sam sve da radim i hteo sam odmah! Prilikom pravljenja heroja, prvo vas pita za rasu. Nakon toga vas pita za pol, pa zatim za klasu. Kada izaberete klasu, onda podešavate fizičke karakteristike svog heroja, i tu zaista do detalja možete prilagoditi izgled svog heroja, te se neće desiti, kao u GW1, da svetom šeta veliki broj klonova. Naravno, ovo zavisi od samih igrača, koliko budu želeli da utroše vremena u detalje oko samog fizičkog izgleda. Nakon toga, igra vam postavlja niz pitanja, koja će kasnije biti jako bitna za vašu ličnu priču kroz igru. Za human mesmera, pitali su me za poreklo (noble ili common), vrstu maske koju nosim na licu (3 izbora) i šta mi je najveće kajanje u životu (isto 3 izbora). 

        O čemu se zapravo ovde radi? Kreatori igre su se iz petnih žila trudili da prevaziđu klasičan problem koji ima većina MMO igara, a to je - igrač prelazi igru, ali se zapravo ništa ne menja u samom svetu. Bez obzira u kom je delu igre, sve je uvek isto, i misije koje se trebaju završiti do kraja su iste za sve. U GW2 to nikako nije slučaj. Lična priča za prelazak PvE dela igre je vezana samo i iskljčivo za vašeg heroja i ona je jedinstvena u tom smislu. Naravno, zbog velikog broja igrača, sigurno će postojati identične priče, ali sama priča ima baš puno grananja (ja sam završio oko 10% priče, i već sam imao barem 3-4 grananja) te će zaista postojati veliki broj različitih putanja za različite heroje. A što se tiče dela koji nije striktno vezan za svakog heroja ponaosob, već se odnosi na ceo svet Guild Warsa, tu su dinamički događaji. Oni mogu biti skoro pa bilo šta, od nekog malog okršaja između ljudi i žabolikih kreatura do ogromnih naleta kentaura na ljudska naselja i borbe sa ogromnim bossom koji je toliko veliki da ne može da stane na ekran. U ovim događajima kao igrač možete, ali ne morate učestvovati. Ukoliko uspete u eventu, svaki igrač će dobiti nagradu u zavisnosti od svog doprinosa ka pobedi (bronza, srebro i zlato). Ukoliko neuspete, posledice neuspeha ostaju barem neko vreme. Recimo ako pomenuti kentauri zauzmu neko naselje, igrači uopšte ne mogu da se teleportuju u blizinu tog naselja dok ne organizuju uspešan kontra napad i oteraju ih. Bez obzira da li učestvujete u događajima ili ne, oni imaju uticaja na vas. Eventi mogu biti agresivni, u smislu da vaša strana napada protivnika, i ako zauzmete određenu teritoriju onda možete imati trgovce na "isturenoj lokaciji" na mapi što vam daje, ako ništa drugo, barem privremenu prednost da ne morate da se šetate previše kada želite da istovarite smeće iz inventara ili popravite oklop. Bitke sa ogromnim bossovima se obično završavaju tako što, nakon smrti mega bossa, svi koji su učestvovali, dobiju priliku da otvore kovčeg u kojim mogu naći neke nagrade. Ali glavna nagrada je tu masovnost i uživanje u haotičnoj borbi gde stvarno imate osećaj da ste deo neke veće priče. 

     Mislim da je ogromna prednost ove igre to što za svakog igrača nudi po nešto. Za casual igrače nudi mogućnost da lagano istražuju zaista ogroman, enorman svet. Rade questove, i završavaju dnevne ili mesečne achievemente uz odgovarajuće nagrade naravno. Tu su i dinamični eventi da "preseku" stvar, da se ne svede sve na klasično završavanje questova. Za one zagriženije igrače tu je mnogo end game sadržaja kome nisam ni blizu pa ne mogu da pričam o tome, a naravno tu su i dungeoni koji su poprilično teški (za sada). 

       Što se PvP strane tiče, tu je naravno WvW o kome sam ranije pričao, kao i struktuirani PvP (sPvP). Na PvP neću trošiti mnogo reči prosto iz razloga što nisam još uvek probao isti. Prvo želim da istražim ogromni kontinent, probam dungeone itd. a posle ću da oprobam naučene veštine protiv drugih igrača, pa ću pisati više o tome.

      Naravno, kao što dolikuje svakom velikom otvaranju, tu su i problemi koji nisu baš beznačajni. Prvi, i po meni najbitniji problem, je taj što se družine prečesto raspadaju prilikom promene zone. Ako je neka zona prepuna, pa treba da se pređe u overflow, ne zoniraju svi igrači zajedno, već se grupa pocepa na one koji uđu u zonu i na one koji uđu u neki od više overflow instanci. Što je najgore, ovo je radilo u nekom od prethodnih beta događaja, a sada nakon zvaničnog kretanja igre ne radi. Druga velika stvar je to što aukcija ne radi. Ovo žešće utiče na ekonomiju u igri i usporava sve nas koji smo želeli da se bavimo malo i craftingom. Treće, Gilde nemaju sve funkcionalnosti, a čak ni Guild Chat često ne radi kako treba. Moguće je da su neke od ovih stvari već popravljene dok pišem ovo, ali opet čudno je jako da ne rade stvari koje su radile u beti. 

     Što se tiče optimizacije igre, igra je zaista ispeglana u potpunosti. Čak i u momentu žešćih borbi, meni nije padao frame rate. Nisam merio, ali verujem da ispod 30 nije išlo čak ni u najmasovnijim borbama gde učestvuje preko 100 igrača. Kada nema "gužve" frame rate mi je između 55 i 60, a nemam nešto preterano jaku mašinu. 

    Za kraj, ne znam šta više da kažem. Igra je prokleto fantastična, i sigurno ću još pisati o njoj. Naravno, ima tu još prostora za peglanje, ali setite se samo kako je Diablo 3 bio totalno ubagovan kada je započeo. Prvih par dana nakon lansiranja nije mogao da se igra uopšte. 

    Topla preporuka, ako ste ikada voleli bilo koji vid RPG-a, ova igra će biti pun pogodak. Nemojte propustiti, jer za ono što daje, cena koju developeri traže za igru je smešna.